S velikom tugom i poštovanjem opraštamo se od profesora Zlatka Šimenca, velikana hrvatskog sporta i iznimnog čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u našim životima, ali i u povijesti sporta.
Svoj život posvetio je znanju, odgoju i sportu, djelujući na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je s predanošću i strašću prenosio svoje bogato iskustvo na generacije studentica i studenata, osobito kroz rad u rukometu. Uvijek je bio spreman pomoći, pružiti savjet, podršku i razumijevanje – njegov osmijeh, toplina i nesebična spremnost na pomoć ostat će neizbrisivo u svima nama koji smo ga imali čast poznavati i učiti od njega.
Bio je istinski sportski fenomen – rijedak primjer vrhunskog sportaša u čak dva iznimno zahtjevna sporta, rukometu i vaterpolu. S jednakim žarom i uspjehom gradio je karijeru u oba, ostavivši dubok trag i na nacionalnoj i na svjetskoj razini.
S osobitim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se njegovih nastupa na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. i Olimpijskim igrama Tokio 1964., gdje je osvojio srebrnu olimpijsku medalju, kao i svih njegovih iznimnih sportskih postignuća, kojima je trajno obogatio hrvatski sport i ostavio nasljeđe na ponos svima nama.
Njegov odlazak veliki je gubitak za sportsku i akademsku zajednicu, ali i za sve nas koji smo ga poznavali kao čovjeka iznimne dobrote, vedrine i ljudskosti. Njegovo nasljeđe živi kroz sve one koje je podučio, nadahnuo i kojima je pomogao.
Zbogom, dragi profesore. Hvala Vam na svemu.
U ime svih članova Društva sportaša veterana i rekreativaca draga obitelj Šimenc primite izraze naše iskrene i duboke sućuti.
Vaše Društvo sportaša veterana i rekreativaca
